Kuća umjetnosti Arsen, prva i jedina dvorana u Hrvatskoj s modularnim podom

Kako god je Onaj po kojem se zove bio umjetnički "multipraktik", renesansni čovjek, uomo universale, takva će biti i dvorana koja mu je posvećena, odnosno Kuća umjetnosti Arsen, koja niče na šibenskoj rivi, u ljusci nekadašnjeg kina Odeon. Ili da budemo još nekadašnji – u ljusci bivšeg kina 20. april koje još pamte oni koji su prije trideset i više godina, sjedeći u starim, škripavim drvenjarama, gledali magiju "pokretnih slika" na velikom platnu. Koje će i danas biti unutra, samo što će umjesto nekadašnje "analogije" koja je pucketala s filmske vrpce, šibenskom gledateljstvu na raspolaganju biti sva čuda digitalnog svijeta danas zamisliva. I ne samo digitalna, nego i tehničko-tehnološka, poput modularnog poda – koji će imat kao prva i zasad jedina dvorana u Hrvatskoj!

"Taj nam pod pruža nebrojene mogućnosti oblikovanja samog interijera, odnosno prilagođavanja prostora programu. Moći će se podizati, spuštati, u dijelovima i segmentima, pozornica će moći biti s jedne ili druge strane, moći će se podići samo središnji dio ili čitav prostor može dobiti stepenasti oblik, xy mogućnosti. Ta je investicija u startu malo skuplja, oko dva milijuna kuna košta, zajedno s postavljanjem. Ali će zato poslije omogućiti dugoročne uštede jer ne moramo iznajmljivati, unositi i iznositi pozornice, što štedi i vrijeme i financije" - kazala nam je Gorana Barišić Bačelić, ravnateljica Tvrđave kulture Šibenik, koja će upravljati Kućom umjetnosti Arsen, a koja se nalazi u posljednjoj fazi uređenja, u finim obrtničkim radovima.

Po projektu Damira Lasinovića i Ivane Živković, koji su radili projekt obnove dvorane i uređenje interijera. Koji je trajao dugo i koštao puno, čak nekih 15-ak milijuna kuna, pri čemu nije nevažno što ga zadnjih pet godina financijski prati i Ministarstvo kulture. Što daje i na važnosti ovom prostoru u kulturnom životu grada, prostora kakvog Šibenik nije imao, a nasušno mu je nedostajao.

Sad smo u Tvrđavi kulture Šibenik u istraživanjima povijesti kina i kinematografije u Šibeniku, razvoja kinokulture od iza 2. svjetskog rata pa do današnjih dana. Pronašli smo pritom dosta interesantnih podataka i što se tiče ove dvorane, već sad možemo reći da će jedna trećina programa u njoj biti kontinuirani tjedni kinoprogram, u više termina, matineje, usmjeren na nezavisni film i art scenu, te kinotečni program koji će se prikazivati u različitim ciklusima. To se prirodno nadovezuje na način na koji osmišljavamo kinoprogram na Tvrđavi Barone, kroz naše Srijede po svijetu, gdje već dvije godine vrlo intenzivno radimo da to nije samo projekcija filma, već da su to i razgovori s umjetnicima, redateljima, glumcima, scenaristima, producentima, organizatorima festivalima - kazala je ravnateljica Barišić Bačelić, podsjetivši kako se taj intenzivan filmski život, kroz radionice i predavanja, u Šibeniku već događao šezdesetih godina.

Kada je postojao pri Centru za kulturu, Klub ljubitelja filmova koji je brojao par stotina mladića i djevojaka, Šibenčana i Šibenčanki, koji su isto tako prije svake filmske projekcije redovito održavale predavanje, tribine i razgovore o filmu.

"Tome se posebno veselimo, tom segmentu razvoja nove filmske publike, posebno mladih i djece. A druge dvije trećine programa, pored toga bit će i raznih drugih glazbeno-scenskih događanja, bit će i koncerata, bit će i izložbi, radioničkog programa, književnih večeri, što nam i samo uređenje omogućuje da radimo svašta u njemu. Nema umjetnosti koja se u ovoj kući ne može skućiti!" - poetski se na kraju izrazila i sama ravnateljica.

Valjda je i na nju samu Arsenov duh blagotvorno djelovao, u ovoj kući za koju je autor ovog teksta imao ideju da se zove jednostavno "Kuća pored mora" – svatko će odmah znati čija je i kome je posvećena i namijenjena. A namijenjena je baš lokalnoj, šibenskoj publici i izvođačima - mala je, intimna – imat će 300 do 350 stajaćih mjesta, a sjedećih oko 150.

No, pored toga, kroz godinu će biti i pet do šest inozemnih izvođača, s programima koji će jako odjeknuti i privući u ovaj prostor i publiku izvan Šibenika, na način na koji to već Tvrđava kulture ljeti uspješno radi sa Svetim Mihovilom, i njezinom pozornicom, koju već i zbog toga zovu najljepšom na Jadranu.
Neće ni ova pandemija, na koncu konca, vječno trajati. U svakom slučaju, kako će to sve skupa izgledati, Šibenčani će imati prigodu vidjeti početkom svibnja, kada se prostor bude službeno i otvarao. A u njemu će biti uređen i jedan mali kutak posvećen velikom umjetniku.

"S Frankom Baranović i Antonijem Šunjergom iz 'Ideariuma' (g)radimo i jedan mali Arsenov kutak, kako bi ovdje imali i jedan dio duh iz zagrebačke Haulikove, u kojoj je živio, s njegovim knjigama, izdanjima i rukopisima, s pianinom, postavit ćemo i Arsenovu bistu u ovom prostoru, koju je izradio Boris Leiner."

Zvuči sjajno. Jedva čekamo vidjeti!

Galerija dostupna ovdje.